Članak iz Heroine o Lauferu
Drugi album riječke grupe LAUFER,naslovljen 'Pustinje', definitivna je potvrda njenoga uspona u sam vrh hrvatskog rocka, jer (uz nezaobilazan Peace, LET-a 3), predstavlja značajan korak ka revitalizaciji svijesti o rocku kao stilu koji jos uvijek može biti i te kako potentni glazbeni autorski odabir, značajan podjednako i stvarateljima i recipijentima. Osim toga, pjesme s albuma odličan su materijal za klupske nastupe, pa se može očekivati da će Laufer, posredno, svojim koncertima podići i razinu zainteresiranosti publike za česćim i brojinijim odlaskom na rock koncerte. Bitno je istaknuti činjenicu da se
album pojavio na etiketi Croatia Records / T.R.I.P., jer se time otvorila mogućnost da se najveća hrvatska diskografska kuća otvori šire većem broju rock izdanja otežanih stilskih karakteristika. No, vratimo se albumu. U odnosu prema prvijencu 'The Best Off...', objavljenom početkom 1994. godine, 'Pustinje' su izdanje kompaktnijeg zvuka, bez vidljivijeg osciliranja u produkcijskom i autorskom pristupu pjesmama. Čini se kao da je svaka pjesma na albumu naslonjena na onu prije i onu poslije nje te da se nazire određeni konceptualni pristup u radu, dok su tragovi funk i pop prizvuka vidljivi u njihovim pjesmama-uspješnicama ('Moja voda', 'Lopov Jack',..) smanjeni na gotovo neprimjetljivu razinu i pojavljuju se samo kao posredni motiv u melodijskom aranžmanu ('Lopov
Jack' u pjesmi 'Matematička'). Uglavnom, Pustinje su čistokrvni rock album, koji
s glazbene strane najviše obilježava zvuk Vavine gitare (u pjesmi 'Viđđđeno' osvaja uho svojim reverbiranim zvukom, čime stvara dodatnu prostornost; u
'Govorim u snu' laganijim gitarističkim frazama, dok je u pjesmi 'Hej tata' iznimno žestok), kao i Urbanovo pjevanje u kojemu se može osjetiti određena manira u izvedbi pjevačkih dionica chorusnih melodija (poznato Urbanovo
duljenje samoglasnika) i hrapava vokalna pjevanja refrena u visokom tonalitetu. No, upravo te karakteristike na neki način su one stileme koje čine autorsku prepoznatljivost Laufera. Tekstovi pjesama ljubavno su motivirani, ali se ne radi o izravnom suprotstavljanju odnosa između muškarca i žene kao ljubavnika, jer (Urban) ženu doživljava kao prostor poraza i odbijanja, pri čemu se kao zajednički nazivnik spomenutog odnosa nameće nerazumijevanje i krajnji rezultat - usamljenost. Stoga je sam naziv albuma 'Pustinje' i te kako dobra metafora pustoši ('Zalutao sam u tvoje kamene vrtove / gdje nema više smijeha ... u mojoj glavi spava umorni kompas', pjesma 'Umorni kompas') i bijega iz veza iza kojih ne ostaje ljubavna punoća, nego najcešće bol. Ovaj album LAUFERA stoga neće izazvati euforičnu reakciju javnosti kao što je to bandu uspjelo s pjesmom 'Moja voda', ali će zato ostati zabilježen kao jedno od najboljih rock ostvarenja u 1995. godini.