Tekstovi sa albuma 'Pustinje'


Hej tata

U podrumu je čuvao
Njega dječaka
Batinom ga ljubio,
A otrovom ga liječio

Debeli mu zidovi
Od oka sunce sakrili,
A prozore je sanjao
I noktima ih crtao

I kaže...
Hej tata, oprosti mi
Što izgledam kao pas
Hej tata, želiš li
Da sjednem na tvoj znak?

U podrumu je čuvao
Izgubljeno sjeme
Jezik mu zazidao
Zaustavio vrijeme

Debeli mu zidovi
Od oka sunce sakrili,
A prozore je sanjao
I noktima ih crtao

I kaže...
Hej tata, oprosti mi
Što izgledam kao pas
Hej tata, želiš li
Da sjednem na tvoj znak?

Vampir

Cijelu noć sam jahao
Snenim morima, mrtvim poljima,
Gradove zapalio, sluge premorio
Svojim željama

Od ponoći do svitanja
Brišem kazaljke, vrijeme izmišljam.
Reci mi
Što će se dogoditi
Prestanem li disati?

Kofere pune stoljeća
Nosio sam na svojim leđima
Sav u teškom oklopu
Trčim sobama, bježim od zrcala

Od ponoći do svitanja
Brišem kazaljke, vrijeme izmišljam.
Reci mi
Što će se dogoditi
Prestanem li disati?

Opijen sam tvojim dodirom,
Zaražen sam tvojim pogledaom,
Smijem li te čekati,
Van iz moje glave - želim spavati!

Jao ja...
Što će se dogoditi
Prestanem li disati?

Govorim u snu

Smiješnoga lica sami padamo
Svatko na drugom kraju svijeta
Zapetljanih tijela umor skrivamo

Koliko potrošenih priča, pune ulice papira
Pokidanih istina
Snovima trošili smo ceste
I ma da se ne smije u sebi dugo šutjeli

Miris prve jeseni...
Kroz otrovane noći kad je sjećanje na straži,
Ja ne prolazim...
Tada vagoni puni srebra ni rijeke zlatnog praha
Neće jutro potkupiti,
A vjetar nosi na lakim usnama
Miris prve jeseni...

Ooooo, govorim u snu...

Koliko potrošenih priča, pune ulice papira
Pokidanih istina
Snovima trošili smo ceste
I ma da se ne smije u sebi dugo šutjeli,
A vjetar nosi na lakim usnama
Miris prve jeseni...

Ooooo, govorim u snu...

Viđđđeno

Jednom sam već bio ovdje,
Skrivao mjesec u svojim rukama.
U svakom kutu čuči dječja kazna,
Jedu se laži sa tvojih stolova.

Nananananana, nikad više slijep i gluh
Bio sam dovoljno dugo.
Svjetlo ulazi u srce i otvara mi oči,
Gdje je moj mač, kako da se borim?

Jednom sam već bio ovdje,
Pregažen od tebe zbog običnog sna
U uniformi izvezenoj od suza
Vjerno ti služio tisuće godina.

Nikad više slijep i gluh
Bio sam dovoljno dugo
Svjetlo ulazi u srce i otvara mi oči
Gdje je moj mač, kako da se borim?

Matematička

Negjde pod haljinama noći,
Između raširenih nogu
On baš prolazi kroz tebe
I prati te dok hodaš
U usta gleda ti dok jedeš
I dok spavaš sama
On leži pored tebe

I ljulja se na rubu
Možda čeka svoje vrijeme,
A možda baš noćas
Spreman je da krene

Mrzi ili voli
Riječi su vagi.

On je, on je, on je
Kao tempirana bomba,
Zaljubljeni vojnik,
Navijen je i čeka. (x2)

U parkiranom autu
On sjedi pored tebe
Oči gube boju
Ne odgovaraj mu glasno

Ljulja se na rubu
Čeka svoje vrijeme
A možda baš noćas
Spreman je da krene

On je, on je, on je
Kao tempirana bomba,
Zaljubljeni vojnik,
Navijen je i čeka. (x2)

Mišolovka

Sanjao sam nasukane
Žive brodove
Sanjao sam kako tonem
U mišolovci zarobljen
Čujem te, šutiš,
Ne pamtim riječi
Hodao sam tvojim putem
Ne okreći mi leđa
Ne okreći mi leđa
Sanjao sam kako vučem
Pokidane konce
Sanjao sam gorjela je
Moja kruna od papira
Čujem te, šutiš,
Hodao sam tvojim putem
Ne okreći mi leđa
I vidio sam u mišolovci
Mirne ruke i prazno lice
Hodao sam tvojim putem
Ne okreći mi leđa
Ne okreći mi leđa

Umorni kompas

Najskuplje riječi, najljepša jutra
Ona je ukrala za sebe
I prosula pred mene
Sve strane svijeta

Ja ne znam više
Gdje da krenem
U mojoj glavi spava
Umorni kompas
Što svojim snom krije
Svaki njen glas

Stojim kao putnik
Vezanih nogu
I pitam svoju bol
Zašto dok bježim
Noćima od nje
Ja uvijek bježim u njoj

U mojoj glavi spava
Umorni kompas
Što svojim snom krije
Svaki njen glas

Pijesak mojih satova
Slio se u jednu rijeku
Zašto mislim? Zašto sanjam?
Zalutao sam u tvoje
Kamene vrtove
Gdje luna tiho ljubi usne
Gdje nema više smjeha
Pa dvorskoj ludi treba
Za kaznu - pojesti srce

U mojoj glavi spava
Umorni kompas
Što svojim snom krije
Svaki njen glas

Pijesak mojih satova
Slio se u jednu rijeku
Zašto mislim? Zašto sanjam?

Balerina

Sjedila je u kutu sobe
Sigurna da loše u dobro pretvara
Trošila je zadnji dim
I smijala se satima
Mojim nijemim pričama
Mislila je da je dovoljno
Samo okrenuti uši
Prema mojim ustima
Nikad neće saznati
O čemu pričam
Nikad neće saznati
O čemu pričam
Otvorila je kutiju, al' balerina
Nije više izašla
Mislila je da je dovoljno
Samo okrenuti uši
Prema mojim ustima
Nikad neće saznati
O čemu pričam
Nikad neće saznati
O čemu pričam

Mjesečev rog

Tražio sam te u šumama
Gdje vile ukrale mi dah
I poput gluhe porote
Navukle omču na vrat

Tražio sam te u lukama
Svakoj krčmi prešao prag
Al' riječi žute od prljavih kiša
Isprale mi trag

Tražio sam te na leđima
Tamnih oblaka
Molio kišu da te spusti
Na jastuke mojih dlanova

Od noći sam naslijedio
Samo glad u mislima

Ja mogao sam pasti
Sa mjesečevog roga
Ispred tvojih nogu
Poput lažnog boga

Tražio sam te u mirisu
Plaćao suhim zlatom
Za cvijet iz tvojih vrtova

Od noći sam naslijedio
Samo glad u mislima

Ja mogao sam pasti
Sa mjesečevog roga
Ispred tvojih nogu
Poput lažnog boga

Želio sam biti palac tvoje ruke
Slika tvojeg oka
Pauk tvoje mreže

Mogao sam pasti
Sa mjesečevog roga
Ispred tvojih nogu
Poput lažnog boga

Pustinje

Bosih nogu kroz šapat dimnjaka
Propela se zora iznad praznih kreveta
Sagradila nam lica, pokrenula valove
I pretvorila oblake u zlatne kočije
Izgubimo imena, sjene i govore
I potrošimo se kao glavne uloge
Kada neprijatelj utone u san
Pomješajmo granice našim usnama
Poljubi mi oči su nam kao pustinje
Gdje bez ijedne riječi sve razumijem
Napuni me pričom, zvona spavaju
S tisuću začina sve laži nestaju
U pobjedi bi mogli sve izgubiti
Ujutro te neću ni prepoznati
Kada neprijatelj utone u san
Pomješajmo granice našim usnama
Poljubi mi oči su nam kao pustinje
Gdje bez ijedne riječi sve razumijem